PRAKSA

 

Josip Kresović

 

Tamo gdje završava klasični medij, počinje eksperiment kombiniranja neočekivanih objekata i umjetničkih tehnika. Josip Kresović kao samouki umjetnik, psiholog po struci, a umjetnik po vokaciji odnosno svojevrsni autsajder koristi umjetnost kao oblik komunikacije, kao mehanizam suočavanja, kako bi se povezao i izrazio. Propitivanje tijela, tjelesnosti i tjelesnih tekućina otkriva serija kolaža Bez naziva, nastalih kao rezultat gotovo opsesivnog dvogodišnjeg promišljanja. Kolaži su nusprodukt integriranja polariteta svakodnevnog posla, psihologa u centru za spolno zdravlje koji uz razgovor s korisnicima uključuje i mnoštvo papirologije i administrativnih zadataka ali i direktan kontakt s liječnicima i medicinskim osobljem gdje upoznaje sve ono što tvori ljudsko tijelo i uspostavlja pr ema njemu novi odnos. Tjelesnost je primordijalna, zajednička svima nama, ona postaje idealan medij za prenošenje umjetnikova procesualiziranja i realizacije procesa stvaranja umjetnosti. Freudov ledenjak na nešto direktniji način daje do znanja su procesi introspekcije i otkrivanja podsvijesti sastavni dio našeg bića, dok Cyclic problematizira nevidljivost, stigmu i strah života ljudi koji žive s HIV-om s kojima se svakodnevno susreće na poslu. Reanimacija, video projekcija, rezultat je razmatranja o introjektima i načinu na koji ih tijelo i um procesuiraju u iz pozicije umjetnika u konstantnoj potrebi za autentičnosti. Ono što vidimo, na prvi pogled nije dovoljno da bismo ispravno razumjeli čitav koncept, odnosno ideju koju nam umjetnik prenosi kroz odabir izloženih djela. Josip inzistira na aktivnom sudjelovanju promatrača. Ovih devet radova zahtijevaju intenzivniju involviranost promatrača, traže da ih dobro pogledamo u svoj njihovoj kompleksnosti, želi da dešifriramo njihovo skriveno značenje i pokušamo razumjeti njihov smisao. Djela tematski povezuje težnja za pronalaskom odnosno, uspostavljanjem balansa u profesionalnom ali i svakodnevnom životu. Također naslov svakog rada jasno otkriva proces ili dio tijela koji umjetnik istražuje i u konačnici konstruira. Ono što je započelo studioznim promišljanjem našeg tijela i svih njegovih procesa rezultira eklektičnim i dinamičnim radovima u raznim tehnikama koji se vizijom, koloritom i materijalom direktno referiraju na ljudsko tijelo.

Marta Radman, mag. hist. art.